Vrijedno zadarsko glazbeno ljeto

„Na osnivanje Večeri potaknule su me dvije davnašnje želje: da crkva sv. Donata postane koncertni prostor i da Zadar ponovno dobije svoj vlastiti orkestar.“ Izjava je to kultnoga zadarskog maestra Pavla Dešpalja, koji je 1960. objedinio svoje želje udarivši temelje Glazbenim večerima u Sv. Donatu, jednom od najstarijih hrvatskih festivala klasične glazbe, a do danas i najuglednijoj umjetničkoj manifestaciji u Zadru. Ostvarivši obje maestrove želje već tijekom svoje prve sezone, festival je nastavio bujati te okupljati u svom gradu, tijekom više od mjesec dana u samom srcu turističke sezone, ne samo vlastite glazbene nade raznih generacija nego i niz uglednih glazbenika iz svih krajeva svijeta. Tako Glazbene večeri već niz godina predstavljaju najveće ulaganje u kulturni program grada.

Ozbiljni koncertni život grada čine upravo dva međusobno ovisna glazbena tijela – spomenuti festival i nezaobilazni Zadarski komorni orkestar. Zadarski komorni orkestar snažno je vezan uz Večeri, što dokazuju protekle četiri godine. Glazbene večeri u Sv. Donatu postale su ne samo krunom koncertne sezone Zadarskog komornog orkestra nego i svojevrsnim „poligonom“ za napredovanje u njegovu sljedeću fazu, u Zadarski simfonijski orkestar. Naime, pod vodstvom svog sadašnjeg šefa dirigenta Ivana Repušića, Orkestar je u ljeto 2014. započeo ambiciozni projekt izvedbe svih devet simfonija Ludwiga van Beethovena. Uhodavajući se s Drugom simfonijom, sljedećih je godina, u suradnji s glazbenicima iz cijele Hrvatske, širio orkestralni kapacitet izvodeći Prvu, Sedmu i Četvrtu, zatim Osmu simfoniju prigodom završetka koncertne sezone 2015/16. te konačno Petu i Šestu simfoniju na prošlogodišnjem ljetnom festivalu. Ove se godine Zadarski komorni orkestar, pomalo neobično s obzirom na to da nije ostala još jedna, već dvije Beethovenove miljenice, odlučio na vrlo uspješnu suradnju s Akademskim zborom Ivana Gorana Kovačića, što je, pak, donijelo izvedbu grandiozne Devete na 57. glazbenim večerima u Sv. Donatu te time Eroicu ostavilo za kraj toga hrabrog projekta koji očekujemo sljedećega ljeta.

Riječ je o koncertu održanu 17. srpnja u svečanom prostoru zadarske katedrale sv. Stošije. Zanimljivo je napomenuti kako je prošlo tek pet godina otkako je Deveta posljednjega puta grmjela u Zadru, tom prigodom u izvedbi Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Pavla Dešpalja, no tu su izvedbu uvelike umanjili nedostaci otvorenoga prostora tada novouređena zadarskog Trga Šime Budinića. Ovaj je put posjećenost koncerta bila daleko veća, što zbog potpore koju su sami Zadrani željeli dati svom Orkestru, a što zbog datuma u špici izrazito uspješne turističke sezone. Unutrašnjost katedrale bila je ispunjena do te mjere da je oko dvjesto nesretnika koji nisu uspjeli uhvatiti stajaće mjesto unutar crkve promatralo koncert na platnu postavljenu ispred katedrale. No, bez obzira na, za publiku, zaista nezahvalne uvjete, ta je dinamična izvedba uspjela zadržati punu pozornost svih prisutnih gotovo punih sat i pol. Ono čime maestro Repušić i sposobni djelatnici novoosnovanoga Koncertnog ureda Zadar (koji je tek pretprošle godine preuzeo organizaciju Glazbenih večeri od zadarskog HNK-a) svakoga ljeta obogaćuju program zadarskoga festivala jest upravo odlična organizacija i prijateljska atmosfera kojom uspijevaju dovesti i zadržati ugledne glazbenike zavidnih tehničkih mogućnosti. Tako su, primjerice, solisti te večeri – sopranistica Evelin Novak, mezzosopranistica Jelena Kordić, tenor Tomislav Mužek i bas Ante Jerkunica – zapravo otvorili ovogodišnji festival uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a pet dana prije, dok je za pultom prve violine sjedio Roman Simović, koncertni majstor Londonskoga simfonijskog orkestra. Unatoč pokojem krivom tonu, tehničkoj grešci i nepreciznoj intonaciji Orkestra te stilski pomalo neujednačenu izlaganju solističkih dionica u finalu djela, odlična zborska izvedba i atmosfera koju je maestro uspijevao održati na pozornici i iza pozornice rezultirala je izvrsnim dojmom zadarske premijere Devete simfonije. Bio je to primjer koncerta čija snažna karizma u prvi plan izvlači glazbu i doživljaj, opravdavajući pritom svaki tehnički nedostatak glazbenika na pozornici.

Beethovenovim se simfonijama želja Pavla Dešpalja proširila s crkve sv. Donata na katedralu, dok je Koncertni ured Zadar, preuzimajući festival u svoje ruke, uspio ostvariti suradnju čak sa sukošanskom Marinom, iskoristivši predivno pročelje nove staklene zgrade D-Marin. Tamo smo ovoga ljeta imali priliku slušati ne samo kvalitetnu izvedbu Zagrebačkoga kvarteta nego i programski atraktivno osmišljen duet mlade violinistice Eve Mach i marimbista Marka Mihajlovića. Od komornih sastava, ovu je sezonu obogatio i Zadarski kvartet klarineta sastavljen od četiri ambiciozna glazbenika, što studenta, što netom diplomiranih klarinetista, dok su ljubitelji virtuozna zvuka uživali u duetu gitarista Krešimira Bedeka i violinista Martina Draušnika. Program rane glazbe činio je relativno nov projekt Vinko Jelić: Audivi vocem Zbora HRT-a i baroknog instrumentalnog ansambla pod vodstvom Tomislava Fačinija te pretežno talijanski program ansambla za povijesno obaviještenu interpretaciju Il Sogno Barocco.

Završetak Glazbenih večeri ovoga se ljeta odigrao rano. Točnije, već smo 10. kolovoza pljeskom ispratili posljednje glazbenike festivala. Tom su prilikom pozornicu Sv. Donata zauzeli članovi ansambla Synergia 6 predvođeni Nemanjom Radulovićem, srpskim violinistom čija je titula čuda od djeteta danas prerasla u jednog od poznatijih svjetskih violinista širih glazbenih interesa, unikatnim interpretacijama zaista podigao razinu cjelokupne izvedbe. I, konačno, vrijedi prokomentirati i zanimljivi program s nesvakidašnjim komornim djelima, ili bolje reći, neobično uparenim skladateljima, među kojima je Mozart, kojeg smo ove sezone nešto rjeđe susretali na programima, izronio kao svečana završnica ovogodišnjih atraktivnih zadarskih Glazbenih večeri u Sv. Donatu.